Uvod

 

“Na stotinama i hiljadama slika u ulju, temperama i akvarelima Slaviša Kević već više od dvije decenije pokazuje rezultate svog, reklo bi se čak fernetičnog rada, prožetog upornošću, predanošću i strašću istinskog slikara. Njegove slike odlikuju se začuđujuće zrelom i oplemenjenom bojom, rafiniranog slikarskog poteza ili dramatikom svjetlo-tamnih površina i majstorskim podešavanjem komplementarnih odnosa u zajednički kolorit koji se svojom virtuoznošću rijetko sreće kod današnjih slikara.

Slaviša Kević se dominantno ističe kao slikar jednog umjetničkog shvatanja i sigurne orjentacije koji je postigao suveren i intezivan izraz i funkcionalnu sintezu duboko preživljenog sadržaja i upečatljivog slikarskog jezika.

 

Kevićevi pejzaži okoline Banja Luke, ritmični grčevi maslinovog drveća, dvorišta romskog naselja u kojima dominiraju akcenti crvene boje, znalački gradirane od ublaženog do izrazito jakog namaza, su što je najvažnije za istinskog umjetnika prepoznatljivi. To je zapravo njegov individualni likovni rukopis po kojem se uvijek prepoznaju originalni stvaraoci, za razliku od slikara koji liče, ili na svoje profesore, ili na onog koga oponašaju, a nemaju ništa svoje originalno, jedinstveno i nezamjenjljivo. Zbog svega nije ni čudo što se Kevićeve slike nalaze u brojnim privatnim kolekcijama po Americi, Kanadi, Australiji, Njemačkoj, Engleskoj, Italiji, Austriji, Švajcarskoj Itd, itd.”

Profesor JOVAN SPREMO, 1997.


.